Krscanske cure za upoznavanje

Dating > Krscanske cure za upoznavanje

Click here: ※ Krscanske cure za upoznavanje ※ ♥ Krscanske cure za upoznavanje

Iza nekoliko dana dolaze opet komsinice i prijateljice i nose babine. Da, osobito prosti narod, mnogo do sanja drii, razumije se samo po sebi.

Kada dijete u materi ofcivi i kad se u njoj prvi put makne, u koga ona u taj cas pogleda, onomu 6e dijete biti slifcno. Bosnjacki gradovi su rupe pune smeca, nalik na azijske zabiti, gdje postoji opsti haos i nista se na kulturnom planu ne desava, a Bosnjaci su vidno fizicki i mentalno niza vrsta, mali, prljavi, krezavi, smrdljivi, prgavi i neotesani,... Iza toga uzme onaj novae, posudicu, olovo i ugljenje i sve to baci kudagod na raskrsce, kuda najvise svijeta prolazi. Sve druge su sejtanove varke i slijedenje puta koji vodi destrukciji. DRUGO ZNATNO POVE0ANO I ISPRAVLJENO IZDANJE. Ona, vele, covjeka Ijeti rashlagjuje, zimi grije, u jutro osvjezava, a na vecer jaSa. Muskarci te- leriee kada im se prohtije, a zene i djevojkc obiSno petkom. Slabo su drzali do cistoce u kolu Alkibijada, na dvoru Hadrijana, u vrto- vima Medicija, u salonima, gdje su Voltaire, Helvetius i Diderot osnivali novi intelektualni red i propovijedali filozofiju uziva- nja. S kakvim je cuvstvima profesor von Habermann promatrao taj otpor, taj samosvijestan nastup i nepokolebivo pouzdanje, tesko je sa sigurnoscu ustvrditi, no vjerojatno je pored ostrog zalca povrijedene tastine i narusenog autoriteta morao koji put osjetiti i malo skrivenog respekta, pa i divljenja. Ureceno dijete lize mati uz nos pa preko cela sve do kosa. Hmmmm CAUS-VISOKO wrote: A Bosnjaci i pored 11. I svakako bih mogla navesti primjere takvih antropoloških predrasuda u najekstremnijem obliku sa SVIH etnoforuma, a gotovo svi forumi su pod dominacijom neke etničke grupe.

Prvi je na akademiji pokazao necuvenu smionost, da se kao pocetnik, discipulus, protivi korifeju, koji za sobom ima de- cern je tehnickog iskustva i bezbroj priznanja strucnjackih kru- gova i najozbiljnijih kriticara, i da izazove svojim drzanjem konflikt. HDTV i engleski titlovi za HD - točni i dobri :zubo: :zubo:. Djecacki san se ostvario, ali ja nisam bio posebno sretan i uzbudjen zbog toga.

Ponuda koju ne možete odbiti - Od uroka umiru ne samo djeca, nego i veliki Ijudi, a nije grije- liota reci, da je pola svijeta od uroka poumrlo. Sredisnji je problem nacionalne ekonomije problem kvantitete dobara, njihova odnosa i njihova izmjenicnog djelovanja.

Ipak, neku vrstu satisfakcije daju mi vaši komentari, zbog čega vam se iskreno zahvaljujem. Zato vam na kraju posta šaljem jednu kompoziciju. Vremensko-tehničke okolnosti mi nisu omogućile da linkujem sve pjesme koje sam želio. To ću uraditi u nekim drugim postovima. Poslije rata sam se ponovo okrenuo muzici. Dok sam se na radiju kao urednik informativno-političkog programa relaksirao uređujući Top 20 pisao sam o tome u postu Sa zakasnjenjem ostvaren djecacki san Prijatelj koji me upoznao sa Caveom, približio mi je i Miladojka Yu Need, malo poznatu slovenačku grupu 2227, te podsjetio na potisnute muzičke ljubavi većina je spomenuta u prethodnim postovima. Da, slušatelji su zvali i glasali, a ja sam, naravno, frizirao glasove i miksao što mi odgovara. Tu fazu, pored spomenutih gvardijana moga muzičkog samostana, bitno će obilježiti Bjork, Dead Can Dance, The Smiths, Sisters Of Mercy... Ne znam ni jednu njihovu pjesmu, niti kako se zovu, niti koliko albuma imaju, niti postoje li još uvijek. Ali su mi tako sjedali, da mi ponekad bude žao što nisam kao moj prijatej Philipp, hiperinteligentni Nijemac, koji ih sluša. Čini mi se da Jamiroquae slušaju samo ozbiljni ljudi. Toliko ozbiljni da im ni su snu ne bi pala na pamet ideja da na više od 10 strana pišu o svom muzičkom svijetu i njegovim stražarima.... Mišljenja sam da takvi ljudi ne pridaju pažnju muzici, ali je ni ne zanemaruju. Zato je spomenuta grupa za njih idealna. Inače, od rata na ovamo, spisak stražara moga muzičkog svijeta obogatit ću sa Yanijem, Pink Floydom za razliku od većine, ja ih ozbiljnije slušam tek dvije godine , Dead can Danceom, Robertom Fripom, Anastazijom grupa iz Makedonije , Leonardom Cohenom... U ovome posljednjem postu o stražarima moga svijeta, nisam imao namjeru pisati previše o spomenutim grupama i pojedincima, ali Cohena moram izdvojiti. Krivca tome tražite u Orci na čijem blogu možete naći pjesmu. Intenzitet emotivnog naboja koju je izvrsni Cohen izazvao u meni, paralisao me čitav jedan prekjučerašnji dan. Mijenjaju li se muzičke naklonosti godinama? Cohena pažljivo slušam od avgusta 2004. Here it is, First We'll Take Manhatan, Waiting For The Mirracle, Dance me, I'm Your Man... Kako zbog izvrsnih interpretacija, tako i zbog fantastičnih tekstova koji daju život misaonoj i emotivnoj buri starijih momaka koji odbijaju da to budu i čeznu za čisitim i neopterećenim ljubavima. Sve što sam spomenuo. Istina, nešto užasno rijetko, kad me pukne 'naka nostalgija, a nešto redovno, klasičnu muziku, npr. U posljednje vrijeme izuzetno mi paše klupska muzika Caffe del Mar, Caffe Solaire, Real Ibiza... I, na koncu, klasična muzika. Znam prepoznati sa sigurnošću svega nekoliko kompozicija, a jednu znam i odsvirati u kompletu: Beethowenovu Mjesečevu sonatu. Klasiku slušam redovno, ali ne mogu reći moj omiljeni kompozitor je taj i taj. Zato za sebe kažem da sam muzički neobrazovan i strašno mi je žao zbog toga. Srednji stalež, ideologizirano čitaj — ateističko-materijalistički intonirano obrazovanje, u kojem su ocjene iz umjetničkih predmeta bile opisne, očito je, platilli su danak. Stomak me zaboli kada shvatim da se naša južnoslavenska umjetnička zaostalost najbolje može očitati na odnosu prema klasičnoj muzici. Većina posjetilaca koncerata uključujući i mene ne zna prepoznati kraj stava od kraja kompozicije. Bože, jesam li koga zaboravio? Nadam se da nisam. I to je super. I ja se trudim u tom pravcu. Ali muzika je došla iz bezgraničnog kosmosa i ja nemam namjeru da kontrolišem emotivne i misaone refleksije spram nje. Neovisno od YU muzičke scene, ali u vezi sa stilom koji je dobio blaže punk vaijante, moj muzički svijet je začinjen i grupom The Cure. Iako mi je njeno ime bilo poznato, Kate Bush sam prvi put čuo, bolje reći prepoznao, kao vojnik JNA. Jedan dječko iz BG dadne mi kasetu da slušam, kompilacija Joy Division, Midnight Oil, The Cure i... Kate Bush Running Up That Hill, Cloudbusting, Jig Of Life. Ne volim kada žena bijesni, ali kada to radi Kate Bush ili Bjork i Tori Amos onda to definitivno ima puni smisao. Na spomenutoj kaseti je bila jedna od mojih top pjesama — Army Dreamers; naslov pjesme, uzimajući u obzir njen tekst, oličenje je složenosti Kateinog umjetničkog izraza. Pjesmu, nažalost, nemam u audio formatu. Zanimljiva je i priča o mojim susretima sa tom pjesmom... Možda je nekad ispričam. Njena poenta je — slučajnost ne postoji. U JNA, van vlastite komforne zone, shvatit ću da strašno volim U2. Hvala Bogu, nisam platio cijenu tinejdžerske glupe ljubomore. Posuo sam se pepelom po glavi i pažljivo preslušao U2 Party Girl, Love Comes Tumbling, New Years Day, I Still Haven't Found, Sunday Bloody Sunday. Naravno da sam se, kao i svaki fini mladić, duboko naklonio Ircima, te shvatio da me taj ostrvski šarm neobično privlači. Tako ću doći do Enyae Carribean Blue, Exile, Cursum Perficio , Loreenae McKennitt Coventry Carol, All Souls Night, Snow, Prospero's speech i djelimično Poguesa. Stilski potpuno različiti, svako od njih je zauzeo značajno mjesto u mom muzičkom svijetu. Neposredno pred rat, kao student elektrotehnike, onako tehnički i šanerski, provodit ću se na blago dekadentnim zabavama sa jednim poznanikom iz JNA, a kasnije kolegom na faksu. Ozbiljni studenti, redovno smo išli na predavanja i vježbe, poslije kojih smo svaku noć, bez izuzetka, posjećivali gradske kafiće u kojima smo filozofski promišljeno, a sa ratnim slovenačkim pedigreom tamo smo obojica služili vojsku , odbacivali svaki vid zabrinutosti za novonastalu situaciju u Bosni. Dobro smo vidjeli šta će se desiti, ali nismo željeli da vidimo. Vlastiti svijet, pa i muzički, stavio sam na stand by ne kajem se zbog toga! Ipak, tamo negdje pred poečtak daytonskog mira, upoznam jednog vezistu. Naime, odem do njega da tražim mlin za kahvu, kad - vidim na TV-u koncert klasične muzike, a on se zavalio u krevet i gleda. Prijatno me iznenadi informacija da sluša klasiku i odlučimo da se družimo. On me upoznao sa Caveom. Plašila me moja sposobnost da uživam u Caveu Mercy Seat, , , Mercy, Jon Fin's wife, Hammer Song... Ima jedan fantastičan esej o mračnoj strani ljudske prirode, te u kojem zauzima stajalište da nas sam Bog podržava u izražavanju mentalnih devijacija u nama. Nisam siguran da bih sa mojim dragim Caveom podijelio mišljenje o tome... Naći ću vremena pa malo više pisati o njemu. Kraj u sljedećem nastavku. Svojevremeno sam bio nepodnošljiv — ljude sam dijelio na one koji slušaju ili ne, određenu vrstu muzike. OK, nije sam to, bila je lijepa. Zabavljali smo se svega tri dana. Kao tinejdžer iz hira sam govorio, ali danas ozbiljno stojim iza stajališta koje kaže da kroz muziku koju slušamo otkrivamo dobar dio sebe, u najmanju ruku naš emotivni refleks na postojanost. Naravno da ljude više ne dijelim spram muzičkih opredjeljenja, ali važno mi je kad mi neko kaže slušam, ili ne slušam, Thievery Corporation, npr. To nema veze sa etikom, ali je duboko sljubljeno sa estetikom. A ja volim lijepo, i nije mi se s tim zezati. Zato je fantastično što postoji mogućnost da šaljemo pjesme jedni drugima i na taj način otkrivamo naš e svijet ove. Pojma nisam imao o čemu pjeva, ništa ga nisam razumio, ali sam u sevdah pad'o kad bih je čuo. Na jakni sam imao bedž sa njegovim likom kratko ošišan i tamne naočari koji bi mi davao moral u trenucima tinejdžerske malodušnosti. Kad sve krene nizbrdo, kada 'nemoć pretvara snagu u bol', nema veze... Tribine su bukvalno bile prazne. Bio je odradio svoje, a meni ostao i dan-danas legenda koja teško da će umrijeti. Skoro sam sa jaranom, sasvim spontano, napravio pravi Džoni — party. Pjevali smo pjesme koje sumnjam da ćemo zaboraviti, smijali se i bilo nam baš dobro. Džonija i danas slušaju tinejdžeri. Paralelno s Azrom, vaš adler je bitno drukčije, ali sa ništa manje intenziteta, ljubio EKV Sinhro, Ljubav, Glad, Pored mene, Sarajevo. A ja sam se ložio! Ni ja nisam baš razumio, ali me nosila atmosfera. EKV mi je osvijetlila put do Okotbra 1864 Sam , Idola Maljčiki, Mali čovek želi preko crte , Električnog orgazma Krokodili dolaze, Moje su nebo vezali žicom , Discipline kičme, Partibrejkersa, te, na zapad do Haustora Ja sam bio pogrešan, Treći svijet , Prljavog kazališta Crno bijeli svijet , Parafa, Laibacha, a iz Slovenije na krajnji jug bivše države, Makedoniju i, ako sam dobro informisan, danas zaboravljene čestite i moćne grupe Mizar. Da li nam je poznat njihov koncert u Beogradu, održan 1988. Centar svijeta - Sarajevo, dalo je i Elvisa, Zabranjeno pušenje, Major, bosansku varijantu spontanog i, rigidnom komunističkom ideologijom izazavnog, talasanja zdravih i urbanih umova. Evo me, odo' u politiku.... Ta muzika je uspjela objediniti kako moju individualnost, tako i potrebu da se participira u okruženju koje je, sviđalo se ono tebi ili ne, ipak dio tebe a i ti njega... Dolazi jaran kod mene i nosi neku ploču. Plav omot i neki muški lik u rasteru. Haj' sad' pustimo ovu najdužu i maštamo. Poslije jedan drugom ispričamo šta smo sanjali. Maštali smo o ženama svojih snova. Priznajem da je njegov dream bio originalan, a moj klasičan i stereotipan. Koga god sam pitao je li ga čuo, svi su davali negativne odgovore. Nema slučajnosti u životu. U vizuelnom smislu, moj svijet se krije ispod planine u valovima i jezerskoj hladnoći koja grije srce kad nadjem prikladnu fotografiu, postavit ću je. A to jezero, opet, zaštitni je znak mjesta odakle su moji roditelji i komplet familija. Mike Oldfield, tako, postaje simbolom moje individualnosti, estetske senzibilnosti, najdubljih emocija neodvojivih od najvažnije odluke u životu — da se pokorim Bogu. Za Oldfieldovu muziku, vezan je onaj neponovljivi adler. Ostali vidovi moga bitisanja, na ovaj ili onaj način, kada je muzika u pitanju, daju se logički objasniti. Ali ne i kada je po srijedi Oldfieldova muzika! Oldfield je potpuno po strani od svih ostalih muzičkih pravaca koje strašno volim i koji me definiraju. Ali je, ponavljam, on komandant straže moga muzičkog svijeta. Evo me opet na blogu... Oldfield mi je pomogao da shvatim kako se ne moram plaho sekirati kad neko ne sluša istu muziku kao i ja... Gimnazijski šminkeri su slušali istu muziku, a ja sa njima nisam želio ništa dijeliti; odlučio sam napraviti promjenu. Odmetnuo sam se i počeo izlaziti sa rajom iz Elektrotehničkog školskog centra. Agresivnost i mistične fotografije sa ploča hranile su bunt protiv neuništivih pravila elitizma, za tinejdžere '80. Sa gramofona je drečalo: Aaaaaaaa — lek — san — dar the greeeaaaaaat....! Ubrzo je uslijedilo upoznavanje sa Scorpionsima, Deep Purpleom... Njemački hard-rockeri postaju moj zaštitni znak Love at First Sting, Holiday, Bad Boys Runing Wild, Fly to The Sky , a nezaobilazni Zepelini Stairways to Heaven , Purple Childe In Time, Soldier Of Fortune tjeraju me da odsviram prve akorde. Najprije rifovi a šta bi drugo, nego Smoke On The Water , a zatim i prvi akordi. Uz ploče Riblje čorbe i Bijelog dugmeta Gdje da kreneš u ovo strašno doba , počeli su se slagati i vinili Zabranjenog pušenja, Plavog orkestra, Crvene jabuke, Merlina Kokuzna vremena — jedino je što od Merlina mogu slušati , zaboravljeni Gorki šečer.... Mark Knopfler, kako svirkom tako i pjevanjem, motivira me da naučim praviti distinkciju između onoga što ja volim slušati i onoga što je kvalitet... Sebi sam priznao da mi je muzika pola mog života, kada sam prvi put čuo kompozicije čovjeka o njemu u sljedećem postu koji, prema mom laičkom razumijevanju, daje novu dimenziju muzici. Djetinjast je bio put do njega. Međutim, tamo je izlazila starija raja, njih nekoliko, sa kojima će nas spojiti sestra jednog od nas. Pratili su količine ispijenih piva, vina, a nerijetko i žestokih pića i na vrijeme nas, lijepim riječima, zaustavljali. Pitali su nas šta slušamo i šta čitamo. Počastvovani njihovim pitanjima, ponosno smo odgovarali da ne čitamo ništa i da slušamo, naravno, rock i metal. Tada mi nisu bili jasni njihovi osmijesi i tapšanja po ramenima. Nekoliko večeri nam je trebalo da razumijemo riječi koje je Boki, zaplićući jezikom, izgovarao: psihodelija i Tangerine dream; Vangelis, Jean Michaele Jar... Teško je bilo doći do tih ploča, ali Boki je imao kasete. Nisam ih smio slušati u sobi, da me starci ne pitaju puno, pa sam se sa malim vokmenom, koji je imao zvučnike a bez slušalica , zatvarao u toalet i slušao... Tada sam prvi put osjetio da smo muzika i ja sami. Samopuzdanje je raslo, mada sam nakon desetak minuta tzv. Dragi čitaoci ovoga bloga. U nekoliko nastavaka, prenosim vam tekst koji sam napisao u nastojanju da izrazim koja i kakva muzika je odigrala kljucnu ulogu u stvaranju moga svijeta. Tacnije, muzika je gradila bazicno jezgro iz koje isijavaju adlerove misli i osjecaji, što s vama želim podijeliti. Nije riječ o strateški osmišljenom muzičkom obrazovanju. Kao što ćete vidjeti, sve je to nekako prilično haotično, nagomilano, ali meni veoma drago. U zagradama su pjesme i kompozicije koje mi puno znače. Nadam se da će ih postovi koji slijede bar malkice reinkarnirati u vasim srcima i glavama. Najprije, evo vam jedna Moje prve reakcije na note, bile su praćene suzama zbog teških sudbina partizana, o kojima mi se pjevalo dok su me uspavljivali Konjuh planinom. Težu melanholiju u meni su izazivala i prelijepa sijela, pravi mali komšijski koncerti, koji su se svojevremeno organizirali u našem stanu, skoro jednom sedmično. Čika Izo, koji je prebirao po gitari kao po harfi, i moja mama, koja je prekrasnim glasom interpretirala Isovića, Imamovića, Bebu Selimović, te izvođače crnogorskih muzičkih statusnih simbola Još ne sviće rujna zora, Razbolje se zorna Zorka, Montenegro , bacali su u sevdah pola kućnog savjeta. Neki dan mi bljesnu da sam tim prigodama, kao predškolarac, redovno bježao u drugu sobu i plakao. Pod uticajem jedne zemljakinje, koja je stanovala kod nas tokom studija medicine, moj autonomni muzički svijet počeo se razvijati prvim akordima Miladina Šobića Ne pokušavaj mijenjat me, Opet krivi tip , Zane Nimani Dodirni mi kolena, Via Amerika, Jabuke i vino , preko Riblje Čorbe Na zapadu ništa novo, Pravila, Egoista , a prve samostalne korake pravit će do Beatlesa Eleanora Rigby i, krajem osnovne škole, zaokrenuti ka tadašnjim trendovima oličenim u Falcu Amadeus, Männer Des Westens — Any Kind of Land , Duran Duran The Reflex, Union Of the Snake; Wild Boys , i transformirati se u aktuelnu break dance muziku; hitovi iz tog vremena One Night In Bangkok, Sajgon, In Zair.... Kraj osmogodišnjeg školovanja obilježit će Plavi orkestar, Elvis J. Kurtović i Zabranjeno pušenje, koje sam tada odbacivao, budući previše prosti za mene. Iz tog glavnog toka za sebe sam izdvojio Kim Wilde Keep Me Hanging On, Shangri la, Suburbs of Moscow , jer sam u njenim očima vidio ono što adler danas traži od žensa. Baš sam bio zaljubljen u Kim Wilde, i tu ljubav nisam dijelio sa prijateljima koji su također sanjali o njoj... Nisam od onih sto lamentuju za djetinjstvom. Nista nemam protiv djecijeg dozivljaja svijeta. Upravo ja se trudim da ocuvam dijete u sebi, onu njegovu radoznalost i pozitivno cudjenje nad svijetom i ljudima. OK, tesko mi ide, ali se makar trudim. Nazalost, dugo mi se nije desio. Pa kako neko moze biti tako zloban, glup, nezahvalan, dosadan, proklet itd. A on to ne voli. A ne volim ni kada drugima pricam da trebaju planirati vrijeme, da za sva zadovoljstva postoji trenutak, a ja sam ne sprovodim u praksu umnosti koje nesebicno dijelim. Tako sam imao dovoljno vremena da uradim ono sto moram zavrsiti, ali ne... De da vidim sta rade, pa cu onda... Da vam posaljem osmijehe, poljupce, pozitivne misli i nadu - koja daje a meni susi krila. Ljubi vas vas adler. Odo' sad da vidim sta ste pisali. Kratko, valja pajkit' i radit' i ratovati protiv vlastite ljenosti. Kao Aleksandar Veliki, ratovati i raditi! Osjetit cete, ili ne, kako se i veceras blago patim. Joooj, necu stic' napisat' nista sto bi mi se svidjelo... Eh, uvijek radim neke gluposti koje moram da radim, al' moram, valja zivjet'. Boze, nikad nemam vremena za sebe. I, evo, konacno mi dade mogucnost za izrazavanje, makar ono bilo instant, a ja opet nemam vremena... A onaj adler, koji je puno prezivio i prozivio, vidio, procitao i cuo, i koji sa sigurnoscu moze reci da neke stvari uistinu zna, zavalio se na kauc i zijevajuci konstatuje: - Neka te, eagletz, ne s... Znas da je u sustini svake tvoje kuknjave — strah. Haj' sad, napisi taj post i za poslom. Ili spavaj, da bi sutra odmoran obavljao redovne obaveze, ili se ostavi bloga. Nece, ba, nista pobjec'. I da hoce, tebe tvoje ceka. U pravu je adler, ali zivot po nacelima univerzalnih mudrosti nije moguce zivjeti na silu. Zato, zurim, hocu da se patim i plasim da mi blogeri ne pobjegnu... Mene pusti da me bude strah kako ce vec sutra biti kasno da konstatujem kako se snovi ostvaruju sa blagim zakasnjenjem. Da, skoro svi moji snovi su se ostvarili kada sam odustao od njih. Svaka epizoda je prica koja friskog novinara ponovo vraca u ulogu policajca, a fabule su motivirane pozivom nekog od slusatelja emisije koji ga informise o desenom silovanju, napastvovanju, ubistvu, samoubistvu itd. Ali, nijedna epizoda nije imala takav uticaj na mene kao prva. Jack, naime, pocinje raditi kao radio-voditelj upravo u vrijeme kada se u New Yorku svake veceri desava jedno ubistvo. Svake veceri biva ubijen jedan srednjovjecni muskarac. Jedina veza medju ubijenima je — ozenjeni su. Jacku se u program javlja ubica. Otvoreno kaze da ih ona ubija. Maskirana u prostitutku ulazi u automobile muskaraca od kojih kroz neformalan razgovor saznaje da su ozenjeni. Sve to otvoreno kaze Jacku i izrazava zelju da ga upozna jer vjeruje da je upravo on muskarac njenih snova, njen princ na bijelom konju. Jack naravno, naoruzan ulazi u stan ispunjen vostanim figurama mladenaca, obasjanim stotinama svijeca. Kraj prozora, u vjencanici, stoji ona. Jack misli da je i to vostana figura. Jack gleda u cvijece, ali iskusni policajac brzo vraca pogled i uocava srebreni kolt uperen u njega. Snazan udar magnuma izbacuje tijelo kroz prozor, a njen pistolj pada na pod. Jack otvara kolt i uocava da u njemu nema nijednog metka. Te veceri dugo nisam zaspao. Petnestogodisnji djecak je poslije prve epizode americke serije s neki cudnim olaksanjem dugo gledao u zvijezde. Zavrsit cu gimnaziju, odsluziti JNA, upisati fakultet i poceti da zivim. A onda je dosao rat. Odustanem od svih snova! Nakon demobiliyacije zaposlio sam se na jednom radiju — urednik informativno-politickog programa. Bila mi je ta emisija prostor za izivljavanje svih natalozenih emocija koje nisu imale izravnu vezu sa novom citaj — ruralnom, Ceciniziranom i Jeleniziranom kulturom zivljenja. Dobra muzika, gradski svijet zove i zahvaljuje, dobro meni — pravo. Al' engleski mi u to doba i nije bio jaca strana. Smireni djecko za miks-pultom veli da je za mene, off-line. Zenski glas: - Halo! Inace ne slusam radio, ali tvoju emisiju redovno pratim. Mislim na ovu top listu. Molim te, nemoj da te ovo demotivira. Ali, de nek ti neko, ako nisi siguran, kaze kako se izgovaraju neki naslovi na engleskom. Isti dan ispricat cu zgodu jednom poznaniku: Radujem se kako u gradu jos uvijek postoje dobronamjerni ljudi cije kritike nemaju cilj unistavanje entuzijazam. Selma ce u medjuvremenu prekinuti sa mojim poznanikom, a ja cu je, uvjeren da mu cinim uslugu, pozvati i zaposliti. Fluidi, prica, fluidi, prica i — pocnemo se zabavljati. Vise od pet godina bili smo zajedno. Djecacki san se ostvario, ali ja nisam bio posebno sretan i uzbudjen zbog toga. Mozda i zato sto je adler tada tek doruckovao. Postovane blogerice, priznajem da sam stotinu puta do sada cuo historiju 8. Priznajem da mi je Dan zena bio nebitan praznik, te da mi je isao na zivce. Ali, danas sam razmisljao... Ne volim feministicke price mada mi je feministicka teorija slatka i upotrebljiva za treniranje mozdanih vijuga , posebno ne ove bosankohercegovacke. Ali, uistinu, smatram da je vecina zena, generalno, u losoj poziciji. Mislim da im je nacinjeno strukturalno citaj: stihijsko nasilje, da im je oduzeto pravo da budu zene — Kraljice i cuvari Snova, Ljubavi i Porodice. Ne zelim pojasnjavati niti argumentovati svoje stajaliste, nije vrijeme za to. Samo vam, djevojke i zene, zelim cestitati 8. Moj skroman dar za vas je jedan i pjesma Ahmeda Muradbegovica, Bez sna. Zato sto je po srijedi jedan od rijetkih bosnjackih pisaca koji je svojevremeno prva polovina 20. U takvom socijalnom ozracju, ali i pod blagima uticajem poetike ekspresionizma u njegovoj poeziji, Muradbegovic je o zenama i spomenutom problemu, izmedju ostalih, napisao i pjesmu Bez sna. Svjesno propustam fantasticnu priliku da, nakon skoro cetiri godine, odem u krevet prije ponoci. Spava mi se, hronicno, puno stresa na poslu i nevjerovatne emocionalne napetosti od kako sam na blogu... Medjutim strah od propustenih prilika me tjera da postavim nesto na Ponudi koju ne mozete odbiti. I evo me, buljim u monitor i tjeram se da ne budem od onih sto cekaju inspiraciju da postave nesto. Ne zelim umanjiti vaznost muzama, ali mozak radi kad mu naredite. Odnosno, u trenutku inspiracije se donosi odluka, a kasnije je rad, tehnika, pa opet rad, disciplina, tehnika, metode, Biljko! Suhoparno je, znam, ali ta hladnoca rada, sistema, discipline, emotivne distance, odmara. A meni se, evo, vristi... Strah me propustenih prilika. Gledanje u oci, u zvijezde, u daljinu, sve dok dok se tvoj um ne konektuje sa aktivnim umom andjelima, prema Ibn Farabiju , koji tvoje vruce ccelo hlade krilima i ciste prostor od znanja koje nam ne treba. Pa onda opet rad, kratko gledanje u oci kroz koje probija druga polovina tvoga svijeta, pa opet — akcija. I wanna be rich, I wanna be free! Rad — anestetik za adlerovu nelagodu izazvanu nemogucnoscu da svojim krilima pomiluje njena ramena, pogleda je u oci i krikne: Nista nece promijeniti moj svijet! Konvertovao sam kompoziciju koju sam spomenuo u posljednjem postu. Probajte klikom na doci do nje i downloadovati je. Ako ne uspijete, poslat cu vam je. Dragi moji, oprostite sto cu biti nejasan i iracionalan. Ali, , zelim vam dati jedan veoma jednostavan savjet: Kada se uplasite da izrazite svoje osjecaje, nadjite CD Real Ibiza Chilling you softly, i na prvom CD-u nadjite 7. Jednostavno je pustite na PC-u, CD-playeru i sl. Moze i mp3, ako imate. Najjednostavnije stvari u zivotu su ujedno i najvece. Na njih ne treba traziti nikakav racionalan odgovor. Najvece ljubavi, mozda i ne moraju dozivjeti materijalizaciju. Dakle, kada vas uhvati strah pustite spomenutu kompoziciju. I, vjerujte, ne boli. Jos jednom se izvinjavam zbog nejasnosti! Ne trudite se da u ovom postu nadjete skrivene poruke - ne postoje i nisu moguce. Bog neka nas cuva! Makedonska vojska je brojala 40 000, a perzijska 250 000 ljudi. Aleksandrovi vojnici su bili skepticni spram vizije njihovog kralja o osvajanju Babilona i Perzije. A on je imao plan za pobjedu nad mnogoljudnijom armijom — skinuti joj glavu, ubiti Darijusa, kralja Perzije. Aleksandar je izabrao najodanije njemu, one koji su vjerovali u njegov san i slijedili ga bezuslovno; bilo ih je oko stotinu. Ostatak njegove armije isprovocirat će najsnažnije jedinice protivničke vojske, perzijsku konjicu, da frontalno napadne Makedonce cime ce se otvoriti prostor Aleksandru da se priblizi Darijusu i ubije ga. Ali, brojniji Perzijanci ce pregaziti ostatak vojske mladoga kralja?! Velikan je znao kako zastiti veci dio svoje armije: - Kada vas konjica napadne, izbacite svoja velika koplja pred njih! Aleksandar, doduse, nije ubio Darijusa ovaj je pobjegao , sto nije sprijecilo Makedonce da udju u Babilon. Gdje je mladi kralj shvatio kako njegov ucitelj, Aristotel, nije bio u pravu kada je govorio o superiornosti Grka nad Azijatima. Posmatrajuci arhitektonska dostignuca i ljepotu grada, Aleksandar je razumio da svo barbarstvo Perzijanaca nije plod njihove inferiornosti, nego neznanja. Uspio je vidjeti kakav bi svijet izgledao kada bi se helenska kultura prosirila dalje na Istok. Vodjen tom vizijom napravio je velike promjene gdje god je njegova noga krocila. Imperija Aleksandra Makedonskog je pocela slabiti onog trenutka kada su njegovi najblizi saradnici prestali da dijele zajednicke snove i kada im je ljepota vidjenog osiromasila duse! Nisam ni znao da je snimljen film o Aleksandru Velikom, i to u fantasticnoj produkciji Olivera Stonea. Upravo sam ga pogledao i sjetio se vlastitih snova. Vjerujem u njih i danas. Odrastao sam i shvatam da ih sam ne mogu ostvariti. Ali, jos uvijek nisam spreman uci u rat, jer tesko mi polazi za rukom da napravim nuzni emotivni otklon u sebi: snove cemo ostvariti ne sa onima sa kojima zelimo, nego sa onima sa kojima mozemo. Koji shvataju i vjeruju u rijeci vecine Bozijih poslanika: Ako pokusas sacuvati svoj zivot, izgubit ces ga! Draga moja domovino, sretan ti 1. Prije tacno 14 godina, sjecam se, vukao sam za ruke mog najboljeg druga koji nikako nije mogao ili htio da shvati da JNA nece cuvati tvoje gradove da ide na Referendum za tvoju nezavisnost. Nikako se nije mogao oduprijeti, jer je sa mnom bio jos jedan drug. I kada smo dosli na mjesto glasanja, njemu se lice ozari: -Eto! Ne mogu glasat' i da hocu. Bi' ja, al' ne mogu. Nije ga bilo na spisku, jer mu je licna karta bila registrovana u Sarajevu, gdje je tada studirao. S njim sam, zemljo moja, bio drug od kada mi je zavezao pertle u prvom razredu osnovne, prije pocetka casa fizickog vaspitanja, jer ja to tada nisam znao sam uraditi. I bili smo zajedno sve dok prve granate nisu pale na moj grad. Otisao je, a nije mi se javio. I tako povrijedio mene, svog najboljeg druga, i osramotio pripadnike njegovog naroda koji su ostajali u tvojim gradovima i branili te i ginuli pod tvojom zastavom Do dana danasnjeg taj moj drug nije mi se javio. Cujem, od tetke frizerke, da je zavrsio neki fakultet, da se ozenio i da zivi u gradu iz kojeg je i moj omiljeni bend — EKV! I to me, domovino, i danas boli. A ni sanjao nisam da moze biti ista gore od izdaje prijateljstva - a moze! Nevjerovatno je, zemljo moja lijepa, koliko se majmuna i papaka usudilo da svoje postupke vezze za tvoje ime i za ime naroda koji zive odredjeni, pored stranih, i tvojim imenom. Papci, Bosno, rade strasne stvari - u ime etnicke ravnoteze prave eticki debalans: jucer je komandant tvojih najboljih sinova otisao u Den Haag, a to je pravo papanski jer se u ime zakona koji su pravili ljudi, zanemaruju zakoni koje je postavio Bog — da te branimo. Helem, domovino, uhvatih se kako sam malkice patetican u ovoj cetitci za Dan tvoje nezavisnosti. A ti znas da moju bol moze zalijeciti samo snaga i moc u rukama dobrih ljudi, tvojih dobrih Bosnjana, a ne papaka. Zato ti evo poklon od mene — grb najplemenitije snage koja se ikada javila na prostorima juznih Slavena. Nisam to pošla reći... Kao da probudi san, recimo, kao biljka koja je bila previše na suncu, u želji da procvjeta i poraste što prije, što brže, da pokaže svoje boje, i onda se povuče u hlad… I upije kišu u sebe. Tako su ponekad sve konverzacije suvišne, sve priče i sve riječi — neprikladne. I onda je cijeli svijet u tebi. I osjećaš ga kao fetus u trbuhu; vrti se tako i on u srci i glavi. Ni novac, ni brige... Ništa nije potrebno kad mir zavlada i ono zadovoljstvo pronađeš, zatrepti... I, zamisli: Sade u pozadini i dva umora na krevetu, bez rijeci, sjedinjeni! UPDATE ili Realizacija Adlerova Sna Trepavice moje, sviraće po strunama tvojih grudi... I obaracemo ruku šoferima po sumnjivim krčmama na putevima našim.... Podizaćemo mostove na Nevi vatrometima poljubaca... Vjetrenjače ce okretati svoje latice od vjetra tvoje ruke u mojoj kosi... Sve zemlje na svijetu biće samo naš plesni podijum.. I varaćemo na kartama sumnjive likove iz Legije stranaca... I bježati od razbojnika u noći... Darivaću ti Nobelovu nagradu za Ljubav na vrhu Ajfelovog tornja... Sa čergom ćemo putovati kroz pustinju Afrike. Sa beduinima kamile trgovati... Kineski zid preskočiti ti i ja... Planinski vijenci Anda mali biće za nase korake... Polove ćemo otopiti, a pingvine na sunce naučiti... Iz lavljih kandzi ćes me izbaviti... Vulkane umiriti da ne gore zemlju kojom hodam... Bićes mi korak u štiklama... Bices mi vjetar u haljini... Stvori me od misli svoje i dimnim znacima iz obitavalista Poslednjeg Mohikanca me dozovi... Pa čak i da potonu brodovi, pa i da nestanu avioni u Bermudskom trouglu, pa čak i da vozovi šine pojedu kroz tajge beskrajne... Letećim balonom doći ću... Plesom cemo kišu prizvati... I ona ce od nas dvoje Jedno stvoriti.